pisma
| listopad, 2005 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
u ovom blogu, ja ću redovito ili manje redovito zapisivati svoje misli, fantazije, želje, tuge i radosti...
u ovom blogu, ja ću redovito ili manje redovito zapisivati svoje misli, fantazije, želje, tuge i radosti...
22.10.2005., subota
hvala...
|
Ponekad zaboravim na važne stvari, One vječne One duboke, One neprocjenjive… Ponekad me život uvuče u sebe, U svoju svakidašnjicu, U svoje probleme, U svoje napore i gadosti… Ponekad zaboravim uživati, Zaboravim leći i opustiti se, Toliko sam napeta, Kao strijela koju odapinju…daleko… Ponekad, tada, stvoriš se, Niotkuda… Sa smješkom na licu, Velikom pusom, I ponekom pričom… I tako me, ponekad, Izliječiš od svijeta, Njegove svakidašnjice, Problema, Napora i gadosti… Hvala ti za ljubav…. |
10.10.2005., ponedjeljak
samoća...
|
Ležim na krevetu potpuno sama, uz zvuke rachmanjinova, koji donekle ispunjavaju prazninu nastalu time što tebe nema. Međutim, sva je glazba tako tužna i sav je svijet nekako tužan, kada te nema, kada te nema nigdje osim u mojim mislima i mojim snovima. O djevojko neopipljiva, kako bi nam bilo lijepo, kada bi sada pokraj mene ležala i slušala ovu čaroliju klavirskih tipki, dok bih ti ja ljubila nosić… Sasvim dobro mogu osjetiti miris tvoje kose, tvoje predivne duge kose, ona miriše na nebo, i na med i na cvijeće i proljetnu travu, ona miriše na snove i čaroliju, ah ta tvoja nestašna kosa. Tvoje je tijelo gipko i glatko i sasvim skladno, kao da te izradio vrhunski kipar, visoki esteta, onaj tko se razumije u pojam lijepoga… Tvoje tijelo je toplo i meko, pravo utočište za onoga tko putuje čitav život kroz hladne i oštre predjele ove naše Zemljice. I sada, kada osjećam sve te tvoje mirise, ovdje pokraj sebe, zamalo samu sebe nisam uvjerila kako si stvarno i zaista ovdje, i gledaš me i smješkaš se i lagano dišeš…I ne govoriš ništa, ne, ti i ja, djevojko, nama ne trebaju riječi ni priče, one su za one koji ne znaju slušati… Nama djevojko, treba samo glazba i ptice i tišina… Ali što sve to vrijedi, meni, jer kad otvorim oči i dalje sam sama, bez tebe,ljubavi, i dalje je mjesto pokraj mene prazno. I dalje sama… Ali, gdje si? Kada ćeš doći…? O, budite sretni, vi, ljubavnici i ljubavnice. Budite sretni, što vam je dozvoljeno ljubiti, milovati, gledati i slušati svoje voljeno biće. Budite sretni, što ne čeznete, ne lutate, i ne tražite svoju ljubav svakodnevno, stalno i svugdje, uvijek u nadi, da je možda baš sada i ovdje…, ali meni… meni još nkada nije bila sada i ovdje. Moja mi vila izmiče i bježi, i ja ostajem samo sa sanjama…a ponekad, ponekad čovjek ipak treba više od njih. I, tako ostaje mi samo još jedan dan ispunjem samoćom, nadom i maštanjem… Ipak, mnogi nemaju ni to…. |
09.10.2005., nedjelja
Čežnja...
|
Gdje si ljupkošću obdarena nimfo, u kojem vrtu cvijeća se skrivaš? Voliš li više radosna polja suncokreta ili možda samozatajne latice ruža oboružane mačevima? Udišeš li kao i ja opojan miris jorgovana koji tako jako podsjeća na bajke. Vidiš li i ti sva ta bića oko nas, sva ta bića da bi služila nama, meni i tebi, ljupkošću obdarena nimfo. Vidiš li i ti svu tu ljubav oko nas. Trebamo služiti ljubavi, djevojko, treba nadasve služiti ljubavi… Je li tvoje oko more, šuma ili crni biser, nimfo moja? Je li ti kosa tamna i oštra ili svijetla i nježna? Voliš li, nimfo moja, zvuke harfe ili možda vodopada? O, gdje si nimfo moja, u kojoj šumi se skrivaš? Hoću li te jednom naći, obučenu u bijelu halju kojoj su na rubovima pahulje snijega, ili ću te naći obučenu u haljinu okićenu morskim biserjem i školjkicama? Kakve haljine nosiš, o nimfo moja? Moje srce traga, za tobom nimfo moja, ali s tvoje strane samo je tišina i uopće mi ne olakšavaš potragu. Zar si toliko daleko, ili si blizu, možda samo strpljivo čekaš da te otkrijem, pa da mi otpjevaš svoju pjesmu. Kakva li će biti ta tvoja pjesma, pitam se često, i sva drhtim pred tom ljepotom koju naslućujem… Pitam se često kakvog si temperamenta, jesi li možda plaha i tiha, ili vesela i razigrana vražica poput vjeverice, jesi li varljiva poput zlatne ribice koju ne možeš dugo zadržati među prstima, jesi li mudra i strpljiva, ili brzopleta i pomalo naivna. Sjedim, eto, na proplanku jednom i pitam se gdje mi je poći… U kojem smjeru da te tražim, toliki su putevi i staze bili pogrešni… Ali tu je leptir, i tu je cvijet koji sada spava, i tu je cijelo jedno carstvo toliko ljupko kao i ti, hoću li te uskoro ugledati? Možda, već ove noći nađem te kako nježno dišeš pokraj neke srne u sigurnom leglu u dubokoj šumi što mi polako otvara vrata. Oh, nimfo moja, tolike godine potrage, kako ću se osjećati kad te ugledam, kada mi budeš nadohvat ruke, nadohvat poljupca? Kako će reagirati moje srce? Sretnem li te noćaš nimfo moja, zateknem li te kako snivaš, neću te buditi nimfo moja. Cijelu ću noć gledati tvoje tijelo i promatrati tvoje lice. Tvoje trepavice i nježne obraze, tvoje mekane prstiće i gipke nožice. Ujutro kada se probudiš, ljepoto divna, čekat će te rosa da u njoj okupaš svoje lice, i čekat ću te ja da ti počešljam tvoju divnu kosu i spletem u nju cvijeće… I ako poželiš, čekat će te moje ruke da te prime u zagrljaj i moje usne da ti daju cjelov. O, nimfo, hoćeš li poželjeti moj poljubac? |